Kako su seljaci nazivali stolnjak

Danas svi imaju stolnjak na stolu, ali je li netko uopće razmišljao o tome kako se pojavila u našoj kući, tko je to izumio i zašto uopće stolove prekrivamo tkaninom?

Povijest stolnjaka

Ispada da su autori drevni Egipćani, koji su majstorski po standardima tih vremena tkali platna. Iz povijesnih izvora možemo saznati da su stolnjaci bili prilično tanki, ukrašeni slikama cvijeća. Zahvaljujući ovom znanju, možemo naučiti o osobitostima svakodnevnog života toga naroda, njihovim običajima i tradicijama.

Ako obratimo pozornost na slikanje, primijetit ćemo da čak i na fresci Leonarda da Vincija „Posljednja večera“, koja prikazuje posljednji susret Isusa Krista sa njegovim učenicima, na stolu stoji stolnjak. Ovo nije najvažniji element slike, ali još uvijek jest.

U stara vremena samo su siromašni ljudi, seljaci, mogli sjediti za nepokrivenim stolom, ljudi bogatiji za stolom su postavljali stol s lijepim stolnjakom, što je poslužilo kao znak pristojne financijske situacije. U starom Rimu, Grčkoj i Perziji majstori su čak tkali zlatne niti kako bi sve izgledalo što luksuznije i bogatije.

Na samom početku stolnjaci su korišteni samo za ukrašavanje stola, ali kasnije su postali dostojan dio interijera. No, otprilike do 15. stoljeća, ljudi su stol postavljali samo za ručak ili večeru, radi pristojnosti. I tek u doba renesanse, kad se ponovno probudi zanimanje za osobu i njegovu aktivnost, ljudi se počinju usavršavati u uzorcima i tehnikama šivanja tako da se sve savršeno uklapa u unutrašnjost kuće. Posebno vješti majstori kupili su svilu ili baršun.

Ali nakon renesanse dolazi doba klasicizma, što podrazumijeva odsutnost elemenata koji upadaju u oči. Sve bi trebalo biti službeno i bez frke. U XVIII-XIX stoljeću bijeli stolnjaci ušli su u modu, činilo se da još uvijek dišu klasicizam, ali njegovo je vrijeme već prolazilo. Stolovi prekriveni bijelim platnom izgledaju elegantno i elegantno, tako da je ova moda još uvijek sačuvana. Od sredine 19. stoljeća vraća se ljubav prema nakitu. Obrtnice šivaju krojeve koristeći bijele i obojene niti. Usavršavaju se u tehnologiji, netko vezuje šavove. Tada su ljudi primijetili milost na stolnjacima koji su visjeli sa stola točno na podu.

Danas više nema određenog stila i sklonosti, svatko može odabrati po svom ukusu. Proizvođači mogu ponuditi različite tkanine i uzorke, asortiman je prilično bogat.

Kako su seljaci nazivali stolnjak

Važno! Zanimljivo je primijetiti da su se stolnjaci u Rusiji pojavili mnogo ranije nego u Europi, iako se obično sve dogodilo upravo suprotno. To je zbog naših bliskih trgovinskih, političkih i ekonomskih veza s Bizantskim carstvom, a time i prenosa dijela njihove kulture na našu. Kao i razvoj krojačke i proizvodne tehnologije počeo se razvijati, što znači da su svi slojevi stanovništva, na primjer, seljaci, mogli priuštiti stol za vrijeme ručka.

Ako su se bogati ljudi brinuli zbog čistoće svog govora, a većina riječi posuđena je iz stranih jezika, tada su se malo promijenili. Bit će zanimljivo kako su seljaci komunicirali, jer imaju mnogo vlastitih izmišljenih riječi, kojih se bilo lako upamtiti, a nastale su, najvjerojatnije, zahvaljujući udrugama.

Za sve priče i crtane filmove vidimo da se u kolibi desno u sredini nalazi veliki drveni stol i klupa. Stolovi su obično izrađeni od hrasta i ukrašeni rezbarijama. Na stolovima su bili položeni stolnjaci, a za vrijeme jela bili su prekriveni vezenim stolnjacima, koje su nazivali stolnjacima. U Moskvi postoji čak i Stoleshnikov Lane, nekada su živjeli majstori koji su izrađivali stolnjake.

Nakon čitanja priče, jasno je da svaka stvar u našoj kući ima ogromnu priču, pa ponekad vrijedi obratiti pažnju na nju, može biti zanimljiva.